Sveučilište u Mostaru privlači studente iz cijele zemlje, pa čak i Republike Hrvatske, tako je ovaj akademski grad iz godine u godinu sve napučeniji tragačima znanja, zvanja i imanja, ali i smještaja. Petstotinjak sretnika svoje "mjesto pod suncem" nalazi u Studentskom centru Mostar koji preko strogog, ali i dosta korektnog, natječaja za ostvarivanje smještaja pod svoje okrilje prima darovite i socijalno ugrožene studente kao i članove obitelji stradalnika rata.
Rektor prekinuo tradiciju: Ova ustanova datira od 1972. godine i tijekom 30-godišnjeg rada kroz nju je procikuliralo oko 20.000 ljudi, studenata i pripadnika HVO-a tijekom oružanih sukoba. Donedavna, SCM je više nalikovao nekom zapuštenom svratištu. U teškom poratnom razdoblju je bilo teško doći do financijske potpore koja bi pridonijela unaprijeđenju SCM-a koji se unatoč svemu ipak održao mada se kvalitet njegovih usluga uvelike odrazio na raspoloženje i standard studenata.
Tu tradiciju je prekinuo rektor dr. Frane Ljubić koji je zajedno s predstavnicima pet županija, iz kojih dolaze studenti u Mostar, posjetio tu ustanovu. Posjeta je, zajedno sa zalaganjem studentskog zbora, rezultirala renoviranjem starog doma, odnosno dijela SCM-a u kojem borave brucoši. Tako su dvomjesečni radovi na sanaciji i rekonstrukciji urodili kakvim-takvim plodom - studenti su dobili nove javne kupaonice, pristojnu menzu i još neke zgodne sadržaje poput TV-dvorane.
No, ostalo je još mnogo infrastrukturnih problema koje treba sanirati. Studenti to ponekad čine i sami: liče svoje sobe i spretno rukuju priručnim alatima popravljajući trošnu bravariju. Ravnatelj SCM-a, prof. Ilija Rozić je najavio čitav niz projekata koji bi u skoroj budućnosti trebali poboljšali studentski standard, a jedan od najzanimljivijih je utemeljenje knjižnice na razini Sveučilišta.
Ali, je li sve to dovoljno? Mnogi koji nisu uspjeli ostvariti smještaj u SCM-u i nisu toliko deprimirani, iako bi, možda, zbog povoljne mjesečne stanarine od 40 KM, trebali biti. Naime, za ilustraciju usluga SCM-a još uvijek služi stara narodna "koliko para, toliko dara" koju "Domari" vrlo dobro znaju.
Financijski problemi u najvećoj mjeri proistječu iz nemara nekih od onih koji bi trebali brinuti za razvoj ove ustanove. Trenutno se i Mostarsko sveučilište suočava sa sličnim problemom, a na nedavnoj sjednici (18. listopada) sveučilišnog Upravnog vijeća i Senata diskutiralo se o predstojećoj akademskoj godini i njezinom financiranju. To je postalo problematično do te mjere da prijeti samom opstanku ove institucije. Poteškoće proistekle iz neizmirenja obveza prema Sveučilištu njegovih suosnivača (Županije, Javna poduzeća, Potpisnici ugovora o financiranju) ionako otežavaju tekuće nastavne procese čije bi odvijanje u novoj akadamskoj godini, ukoliko se ne poduzmu hitne mjere, moglo biti ozbiljno ugroženo.
Vječni studenti: Studenti su prije mjesec dana započeli nove "akademske borbe" pod Bijelim Brijegom. Nakon rujanskih, mnogi traže spas na dekanskim rokovima, nastojeći ostvariti upis u novu akademsku godinu. Za mnoge je ona počela na potpuno drugi način, neki pohađaju predavanja po prvi, a neki po tko zna koji, put.
Nekoliko tisuća studenata se pita može li Sveučilištu imalo pomoći "Harač" ubran od onih "vječnih studenata" koji apsolventski staž obnavljaju više puta, a od ove godine plaćaju 100 KM pri svakom izlasku na ispit. Ovakvi studenti plaćaju za svoje "grijehe" neizvršavanja akademskih obveza u predviđenim vremenskim rokovima i ponekad im se čini da su "sinovi razmetni" u pravom smislu te riječi.
Postavlja se pitanje hoće li i oni drugi tvorci sveučilištnih problema biti na sličan način sankcionirani ili će ova priča poprimiti još drevniju dimenziju od ove sadašnje u kojoj se u pojedinim aspektima izjednačavaju prava i potrebe studenata i profesora - makar oni kasnili i propuštali svoje ispitne rokove jer, ukoliko se to događa, i jedni i drugi imaju svoje debele razloge za to.